Epiziotomija i pucanje međice: može li se međica zaštititi tijekom poroda?

Jedno od pitanja koje često čujem od trudnica na individualnim pripremama i trudničkim tečajevima jest: Hoće li me rezati tijekom poroda? Hoće li međica puknuti? Mogu li nešto učiniti da to spriječim?

Razumijem taj strah. Mnoge žene dolaze na porod s idejom da je epiziotomija gotovo neizbježna ili da moraju napraviti sve moguće pripreme kako bi izbjegle šivanje.

Želim ti odmah reći nešto važno: ne postoji metoda koja može jamčiti da tijekom vaginalnog poroda neće doći do puknuća međice ili potrebe za epiziotomijom.

Međutim, postoje postupci i načini vođenja poroda koji mogu pridonijeti sigurnijem rađanju i smanjenju rizika od određenih ozljeda.

U ovom tekstu objasnit ću što je epiziotomija, kada se radi, što znamo o zaštiti međice, koliko je važna priprema za porod i kako se brinuti o međici nakon poroda.

Što je epiziotomija?

Epiziotomija je kirurški rez međice koji se radi tijekom drugog porodnog doba, odnosno u fazi kada se beba rađa.

Međica je područje između vaginalnog otvora i anusa. Tijekom vaginalnog poroda njezino se tkivo, zajedno s mišićima dna zdjelice, rasteže kako bi omogućilo prolazak djeteta.

Epiziotomijom se kirurški proširuje vaginalni otvor. Rez se najčešće izvodi koso, prema jednoj strani međice (mediolateralna epiziotomija).

Važno je znati da se epiziotomija danas ne bi trebala raditi rutinski, odnosno svim ženama koje rađaju vaginalno.

Suvremene stručne smjernice preporučuju selektivnu primjenu: epiziotomija se radi kada postoji jasna klinička potreba, a ne zato što je dio uobičajenog postupanja u rađaonici.

Kada je epiziotomija potrebna?

Odluka o epiziotomiji donosi se ovisno o tijeku poroda, stanju djeteta i majke te procjeni zdravstvenog tima.

Moguće situacije u kojima se razmatra njezino izvođenje su:

• kada je potrebno ubrzati rođenje djeteta zbog sumnje na ugroženost djeteta
• kod određenih instrumentalnih vaginalnih poroda, osobito poroda forcepsom, a ponekad i vakuumom
• kada postoji procjena da bi epiziotomija u konkretnoj situaciji mogla olakšati sigurno dovršenje poroda ili smanjiti rizik od teške ozljede.

Epiziotomija nije postupak koji se radi preventivno svakoj ženi, niti je njezino izvođenje jamstvo da neće doći do puknuća.

Ako situacija dopušta, važno je da ti primalja ili liječnik objasne zašto preporučuju epiziotomiju i što se njome želi postići.

Imaš pravo na informacije i sudjelovanje u donošenju odluka o svojem porodu.

Epiziotomija ili spontano puknuće međice?

Tijekom vaginalnog poroda može doći do spontanog puknuća međice. Ono može biti površinsko, ali može zahvatiti i dublje strukture.

Puknuća se prema dubini dijele na četiri stupnja:

• Prvi stupanj: zahvaća kožu međice i/ili sluznicu rodnice.
• Drugi stupanj: zahvaća i mišiće međice, ali ne analni sfinkter.
• Treći stupanj: zahvaća analni sfinkter, odnosno mišić koji sudjeluje u zadržavanju stolice i plinova.
• Četvrti stupanj: ozljeda se proteže kroz analni sfinkter do sluznice završnog dijela crijeva.

Prva dva stupnja najčešće su manje ozbiljne ozljede. Treći i četvrti stupanj nazivaju se opstetričkim ozljedama analnog sfinktera (OASI) i zahtijevaju odgovarajuće zbrinjavanje i praćenje.

Epiziotomija je također kirurška ozljeda tkiva i najčešće zahtijeva šivanje.

Zato cilj nije pod svaku cijenu izbjeći epiziotomiju ili svako puknuće, nego smanjiti mogućnost težih ozljeda i pravodobno prepoznati situacije u kojima je određeni postupak potreban.

Kako se pripremiti za porod i zaštititi međicu?

Ovo je dio kojem želim posvetiti posebnu pozornost.

Često se na društvenim mrežama govori o masaži međice, uljima, posebnim vježbama i različitim tehnikama. Neke od njih imaju određenu znanstvenu potporu, ali nijedna ne može jamčiti porod bez ozljede međice.

Za mene je kvalitetna priprema za porod prije svega razumijevanje vlastitog tijela, poznavanje tijeka poroda, disanje, opuštanje i upoznavanje različitih položaja u kojima žena može rađati.

1. Priprema kroz disanje i opuštanje

Tijekom poroda tijelo prolazi kroz intenzivan fiziološki proces. Kontrakcije maternice postupno omogućuju spuštanje i rađanje djeteta, a mišići i tkiva dna zdjelice prilagođavaju se njegovu prolasku.

Zato je važno tijekom trudnoće upoznati različite načine disanja i opuštanja.

Disanje ti može pomoći da:

• lakše prolaziš kroz trudove
• smanjiš nepotrebnu napetost u tijelu
• osvijestiš mišiće dna zdjelice
• lakše surađuješ s tijelom tijekom drugog porodnog doba.

Važno je naglasiti da samo određena tehnika disanja nije znanstveno dokazana kao metoda koja sprječava puknuće međice. Njezina je vrijednost u podršci ženi tijekom poroda, boljem suočavanju s trudovima i osjećaju sigurnosti.

2. Spontano tiskanje i praćenje vlastitog nagona

Kada je riječ o drugom porodnom dobu, WHO preporučuje podržati ženu da slijedi vlastiti nagon za tiskanjem.

To znači da se ženi, kada okolnosti dopuštaju, omogućuje da tiska kada osjeti potrebu, u ritmu koji joj odgovara.

Nije potrebno svakoj ženi nametati jednaku tehniku tiskanja, dugo zadržavanje daha ili snažno tiskanje prema uputama.

Tijekom rađanja glavice može se pojaviti intenzivan osjećaj pritiska, pečenja i rastezanja međice. Primalja može ženu usmjeravati da uspori, diše ili promijeni način tiskanja, ovisno o situaciji.

To ne znači da svaka žena mora prodisavati cijelo vrijeme ili da je snažno tiskanje uvijek pogrešno. Način vođenja drugog porodnog doba prilagođava se ženi i tijeku poroda.

3. Položaji tijekom poroda

Žena ne mora roditi isključivo ležeći na leđima.

Ovisno o tijeku poroda, mogućnostima rađaonice, epiduralnoj analgeziji i stanju majke i djeteta, može zauzeti različite položaje:

• na boku
• na koljenima
• četveronoške
• u uspravnom položaju
• u čučnju, uz odgovarajuću podršku.

WHO preporučuje ženama bez epiduralne analgezije mogućnost izbora položaja, uključujući uspravne položaje.

NICE također preporučuje da se ženi omogući položaj koji joj odgovara, umjesto rutinskog nametanja ležanja na leđima.

Ne postoji jedan najbolji položaj za sve žene. Važno je da tijekom poroda možeš mijenjati položaje i pronaći onaj u kojem se osjećaš sigurno i ugodno.

4. Topli oblozi tijekom rađanja glavice

Topli oblozi na međici jedna su od metoda koje se preporučuju u suvremenim smjernicama.

Kada bebina glavica počne rastezati međicu, primalja može ponuditi topli, vlažni oblog na područje međice.

NICE preporučuje ovu metodu tijekom drugog porodnog doba, uz provjeru da je temperatura obloga ugodna ženi.

Istraživanja upućuju na moguću korist toplih obloga, osobito u smanjenju boli nakon poroda. Njihov učinak na sprječavanje težih puknuća nije jednako sigurno potvrđen u svim pregledima istraživanja.

Važno je da se postupak provodi uz pristanak žene i u skladu s njezinim željama.

5. Podrška međici tijekom poroda

Tijekom rađanja glavice primalja može primijeniti različite tehnike zaštite međice.

To uključuje kontrolu brzine rađanja glavice, podršku rukom ili pristup bez izravnog dodirivanja međice, ovisno o okolnostima i preferencijama žene.

Istraživanja nisu pokazala da je jedna tehnika zaštite rukama najbolja za sve žene.

Važno je individualno postupanje, dobra komunikacija i praćenje kako se međica rasteže tijekom rađanja glavice.

Treba li tijekom trudnoće raditi masažu međice?

Masaža međice u trudnoći često se preporučuje kao način pripreme tkiva za porod.

Prema Cochraneovu sustavnom pregledu iz 2022. godine, antenatalna masaža međice može smanjiti vjerojatnost epiziotomije i ozljeda koje zahtijevaju šivanje, osobito kod žena koje prethodno nisu imale vaginalni porod.

Međutim, istraživanje nije pokazalo jasno smanjenje težih puknuća trećeg i četvrtog stupnja.

Zato masažu međice ne smatram obveznim dijelom pripreme za porod.

Ako je žena želi provoditi, važno je da dobije pravilne upute i da joj je postupak ugodan. Ne treba je raditi na silu niti izazivati bol.

Ako je ne želi raditi, ne treba imati osjećaj da time ugrožava svoj porod ili povećava mogućnost epiziotomije.

Za mene je puno važnije da žena u porod uđe informirana, da razumije što se događa s njezinim tijelom i da ima podršku tijekom cijelog procesa.

Što nakon poroda ako je došlo do epiziotomije ili puknuća?

Ako je tijekom poroda napravljena epiziotomija ili je došlo do puknuća koje zahtijeva šivanje, rana se zbrinjava nakon rođenja djeteta i posteljice.

Šivanje se provodi uz odgovarajuću anesteziju. Najčešće se koriste resorptivni konci, odnosno konci koji se postupno razgrađuju i ne zahtijevaju rutinsko vađenje.

Kod dubljih ozljeda način zbrinjavanja ovisi o stupnju ozljede i potrebnoj stručnosti osobe koja je šiva.

Nakon poroda važno je omogućiti tijelu vrijeme za oporavak.

Kako njegovati međicu nakon poroda?

Nekoliko jednostavnih postupaka može olakšati oporavak:

Higijena

• Međicu peri svakodnevno čistom mlakom vodom.
• Nakon mokrenja ili stolice možeš je nježno isprati vodom.
• Uloške mijenjaj redovito.
• Operi ruke prije i nakon mijenjanja uložaka.
• Nakon pranja područje nježno posuši, bez trljanja.

Ublažavanje boli

• Hladni oblozi mogu pomoći u smanjenju otekline i nelagode. Nemoj stavljati led izravno na kožu.
• Odmaraj kada god možeš.
• Ako ti je sjedenje neugodno, pokušaj pronaći položaj na boku.
• O izboru lijekova protiv bolova posavjetuj se sa zdravstvenim djelatnikom, osobito ako dojiš.

Nina kaže: Ako nismo šivane, kod kuće možemo odmah sjediti. Ako imamo ranu na međici, onda sjednemo na neki polubok i polako krećemo dojiti u sjedećem položaju.

Odlazak na toalet

• Pij dovoljno tekućine i jedi hranu bogatu vlaknima.
• Nemoj odgađati stolicu zbog straha od šavova.
• Prva stolica može izazivati nelagodu, ali uobičajena stolica neće sama po sebi rasparati pravilno zbrinute šavove.
• Ako imaš zatvor, razgovaraj sa zdravstvenim djelatnikom o mogućnostima njegova ublažavanja.

Koliko traje oporavak nakon epiziotomije?

Oporavak je individualan i ovisi o dubini ozljede, načinu šivanja, prisutnosti otekline ili infekcije te općem stanju žene.

Bol i osjetljivost najizraženiji su u prvim danima nakon poroda i trebali bi se postupno smanjivati.

Kod mnogih žena nelagoda se znatno smanji tijekom dva do tri tjedna, dok zacjeljivanje rane može trajati nekoliko tjedana.

Resorptivni konci postupno se razgrađuju. Ponekad se mogu primijetiti njihovi mali dijelovi na ulošku, što samo po sebi ne mora značiti da nešto nije u redu.

Povratak spolnim odnosima i aktivnostima treba prilagoditi zacjeljivanju, osjećaju ugode i spremnosti žene. Ne postoji obveza da žena ponovno počne sa spolnim odnosima točno šest tjedana nakon poroda.

Ako se bol ne smanjuje, ako se pojačava ili imaš osjećaj da rana ne zacjeljuje, potrebno je javiti se na pregled.

Kada se treba javiti liječniku?

Nakon epiziotomije ili puknuća obrati pozornost na sljedeće znakove:

• bol koja se pojačava umjesto da se smanjuje
• sve veća oteklina ili crvenilo
• iscjedak neugodnog mirisa ili gnoj
• povišena tjelesna temperatura
• razdvajanje rubova rane
• poteškoće sa zadržavanjem stolice ili vjetrova.

Kod sumnje na infekciju ili otvaranje rane potrebno je javiti se zdravstvenom djelatniku bez odgađanja.

Nakon ozljeda trećeg i četvrtog stupnja posebno je važno praćenje oporavka i funkcije mišića analnog sfinktera.

Najvažnije što želim da zapamtiš

Ne moraš tijekom trudnoće napraviti deset različitih postupaka kako bi zaslužila porod bez epiziotomije.

Ne postoji masaža, ulje, položaj ili tehnika disanja koja može jamčiti da neće doći do puknuća međice.

Ono na što se možemo usmjeriti jest kvalitetna priprema za porod, razumijevanje fiziologije poroda, poznavanje mogućnosti kretanja i položaja, disanje, opuštanje i komunikacija s primaljom.

Tijekom poroda važno je individualno postupanje, poštovanje tvojih želja i primjena postupaka koji imaju smisla u konkretnoj situaciji.

Tvoje tijelo ne treba savršeno odraditi porod. Trebaš imati znanje, podršku i sigurno okruženje u kojem možeš roditi uz poštovanje svojih potreba.

Tvoja Nina